Šta ženi treba

Ink, by me

Imam prijateljicu. Ona je mlada, pametna, odgovorna, talentovana i divno izgleda. Nažalost, čini se da joj sve to smeta da bude sretna. Zato je počela ići na psihoterapiju i uzima antidepresive. Zapravo, ne! Priča ne ide tako! Ona ne ide na psihoterapiju i ne uzima antidepresive jer je mlada, pametna, odgovorna i talentovana. Njoj se sve to počelo događati kada joj je šef rekao da je mahnita.

Vidite, njen šef klasificira žene u tri kategorije: guskice, sponzoruše i lezbejke. „Guskice“, ili, kako on to još nekad zove, „mačkice“ ili „mjao-mjao“ je kategorija žena koje su nesposobne da misle same, ali se znaju umiljavati i treptati okicama. On to voli. Druga kategorija, to su „sponzoruše“, proračunate, hladnokrve predatorke, koje ništa u životu ne rade sem što peglaju kartice. On to također voli. „Lezbejke“ su poslovne, hladne, ozbiljne žene koje se ne može odvući u krevet i ne spadaju u kategoriju „guskica“ ili sponzoruša“. On ih ne voli, ali ih trpi jer su često mnogo bolje organizovane od muških partnera u poslu.

Moja draga prijateljica na prvi pogled izgleda kao „mjao-mjao“ tip, ali se ponaša kao „lezbejka“. Ona se također buni kada joj neko komentariše oblik grudi i ne podnosi bilo kakve šale vezane za seksualnost. To njenog šefa, znate, zbunjuje. On ne može da tačno procijeni o kom se tipu iz njegove klasifikacije radi, što znači da ne može ni predvidjeti reakcije takve osobe. Onda mu je najlakše da tu osobu svrsta u „mahnita“.

Jesam li zaboravila reći da joj je ovaj komentar uputio nakon što joj je pokušao dodirnuti grudi? Nisam? Nije ni bitno. Ono što je bitno je to da je ona sad bez posla. Dala je otkaz jer je počela povraćati svaki dan prije nego što krene na posao. Njen savršeni život se pretvorio u borbu sa depresijom, u borbu sa sobom, u bijes i nemoć. Rekla je da će naći posao ili će početi vlastiti biznis, ali da će svaki put odlaziti od onih koji je budu vrijeđali. Bravo, curo!

Ink, by me

Ali, onda se pitam - šta je to savršeno?

Imam druga. Moj drug je oženjen. Njegova supruga ima divne plave oči, crvenu, dugu kosu i divan glas. Budale! Vi ste svi budale ako ste mislili da ću vam sada pričati priče o nevjerstvu, trivijalizirati ljubav jer, ne, oh, ne, neću! Ako ste to očekivali, molim vas, gospodo, preskočite ove strane i nemojte im se vraćati...

Pitala sam ga da li se ona pred njim raspukne kao zreo nar u novembru, da li se katkad razbije pred njim kao staklena kugla za novogodišnju jelku, ostavljajući krhotine u rukama, da li joj suze unište lice tragovima saprane šminke, da li joj ruke drhte kada je sama, da li ga nekad samo nijemo gleda dok joj je pogled satrven krikom, šta joj to jedino on vidi u lelujavim dubinama zjenica, da li zna da je on jedini čovjek kojeg tako nježno gleda, misleći da to niko neće primijetiti. Da li zna da ga smatra čuvarem svoga malog svijeta, svoje fotografije savršenog svijeta, jer je on taj koji zna koliko su je povrijedili, a da je nisu ni silovali, ni udarili, ni pokrali. Pitala sam ga  da  li zna koliko je hrani njegov zagrljaj, njegova sveprisutnost iz sjene, da to što je on mangup, dozvoljava njoj da bude dama, da, zbog toga, ona pred njim može da se istopi, bude slaba, zgrčena dok je on tješi, milujući joj bedra. Da li zna da se njih dvoje njišu u istom ritmu, čak i onda kada ne vide jedno drugo.

Rekao je da zna.