Fotošok Cindy Crawford

Žena je mučenik. I to svojim vlastitim izborima i niko joj za to nije kriv. 

One&only-Cindy

Dakle, objavljena je neretuširana fotografija Cindy Crawford sa snimanja za Marie Claire i sad se oko toga, kao i svaki božji put kada neka diva objavi slučajno/namjerno svoje neretuširane fotografije, digla buka. 

Vrlo je simptomatična i bijesna reakcija sa jednog bloga na koji sam naišla tako što ga je neko stavio na svoj FB profil. Isti tekst je objavljen i na portalu Index.

Cindy nije prodavala svoje tijelo, prodavala je imidž. Ideal. A ideal je bestjelesan, ideal se ne znoji, ideal ne ide u WC, ne goji se, ne diše i ne hrani, nema proširene pore i nikad nema bubuljice. Čaj je i sama Cindy jedne prilike rekla da ujutro, kada se probudi, ne liči na Cindy Crawford.

Ženski torzo, ulje na kartonu, by me

Naravno, jasno da će neko čije tijelo ne zadovoljava zahtjeve trenutnog ideala ljepote biti socijalno marginaliziran u trci "u se, na se i poda se", ali da li je to dovoljan ili tek potreban razlog da bi se taj neko osjećao manje sretnim? Ako toj osobi mnogo znači da kotira visoko na tržištu onoga što ja nazivam "pilad koja se lagano okreće na ražnju", onda je sigurno da će nekome takvom Cindy i ovakva i onakva izazvati frustracije. Ali, zašto bismo uopšte bili na tržištu i vrtili se na ražnju? 

Ideal ženske ljepote se mijenjao stotine puta do danas. Ali ono što se nije mijenjalo jeste ženska ljubomora, taština i neprijateljstvo prema drugoj ženi. A sve samo zbog toga kako obezbijediti najpovoljnijeg mužjaka. Žao mi je što je blog Katarine Miličević, koji sam spomenula na početku, više ličio na bijesnu, frustriranu tiradu, nego kritiku nedostižne trke za idealom, što je bila autoričina namjera. Valjda je u tome doprinijela i pobjedonosna samohvala u zadnjem pasusu. Nekako je previše ličilo na neki žensko-ženski sukob i ljubomoru  u panici, nego na argumentovanu kritiku ideala tjelesnosti. 

Supermodeli Cindyne generacije na okupu u spotu grupe Duran Duran

Nije Cindy ni prva ni posljednja čije su neretuširane fotografije procurila. Nije to problem. Niti su problem dvije-tri strije na njenom stomaku. Niti je problem što neko takvu Cindy ismijava, a neko je uzdiže. Problem je to što bi bilo mnogo ljepše da su te fotografije objavljene regularno, bez "curenja" u slavu ljepote zrelih, sredovječnih žene. Zašto to nije bilo tako, saznaćete čim otvorite Marie Claire-to je vjerovatno časopis sa najviše reklamnog prostora od svih ženskih "life-style" časopisa. Marie Claire je tu da prodaje, a ne da bude glasilo feministkinja i onih koji se tako osjećaju. To je časopis vladajuće klase, i od njega takvog ne možemo očekivati da se bavi tamo nekim marginalizovanim pojavama. On nudi glazuru, pardon, glamur, i prodaje sve ono što mu je plaćeno da proda, pa i više od toga.

Šta nam je činiti? Jedna od opcija je prestati čitati takve magazine. Ali, to nije dovoljno. Nagovarati druge da ih prestani čitati? Glupo. Parodirati?

via itrainthereforeieat.wordpress.com

Savršena koža. Savršene usne. Savršena kosa. Savršene grudi. Savršena haljina. Savršen život. Jednom kada shvatimo kako je ovaj asocijativni niz savršen konstrukt, tada će nam fotošok i nekoliko strija biti tek povod za dekonstrukciju neoliberalizma, a ne za zgražavanje. Voljela bih više da je Katarina nazvala svoj tekst "Jebi se, Marie Claire" i pustila Cindy. 

PS. Dodajem da ne osuđujem Cindy za to što je izgradila poslovno carstvo prodavajući imidž. Pametne žene rade pametne stvari. Druge su ovisnice o šopingu.