Bogovi su pali na tjeme-bezvremenska komedija koju treba opet gledati

Danas sam odlučila da se i vi i ja malo odmorimo od feminističkih tema. Danas sam u svijetu filma i komedije. Kucamo na vrata zaboravljenih asova.

Prije dovoljno puno godina, dok sam bila dijete, gledala sam film „Bogovi su pali na tjeme“ (eng. „Gods Must Be Crazy“) i sjećam se da je to bio film zbog kojeg smo se  valjali od smiheha, da je bilo nekakvih Bušmana i neka flaša od koka-kole. I ničega se više ne sjećam. Zato sam odlučila da se potrudim naći taj film i odgledati ga, onako za svoju dušu. I tako i bi.

Naravno, mislim na „Bogovi su pali na tjeme 1“ iz 1980. Ima i drugi dio,pa i treći dio, ali oni ponavljaju gegove iz prvog.

Zaplet je jednostavan. Toliko jednostavan, da pruža mogućnosti za najnevjerovatnije obrte: neko baci flašu od kokakole iz aviona, ona padne jednom Bušmaninu, Xiu, pod noge, flašu pleme koristi u najrazličitije svrhe, ali se ispostavi da će ta flaša postati sjeme razdora u plemenu. I Xi odluči da flašu vrati bogovima, jer mora da su „pali na tjeme“ ako su im tu stvar poslali. U isto vrijeme, jedna novinarka odluči postati učiteljica u Bocvani, jedan doktorant proučava divlje životinje, desi se jedan vojni puč i gerilska borba te jedna ljubav. Toliko o samom plotu, za detaljnije nađite film.

Ovaj film je nekako danas zaboravljen. Velika šteta.

Jer, premda se temelji na onom najjednostavnijem vidu humora–gegu i „okliznuo se na koru od banane“, ovo djelo je vrhunsko. Počev od uvoda koji kopira uzorak dokumentaraca iz tog perioda (recimo, „Opstanka“), preko metafore o „jabuci razdora“ (tj. flaši razdora) do ironične i vješto upakovane kritike konzumerističkog društva, ovaj film je i dan-danas beskrajno svjež i cool.

Možda će neki dijelovi nekome biti malo naivni, možda će nekome smetati benihillovsko ubrzavanje snimka povremeno, ali zaista ne vidim razlog što je taj film danas zapostavljen. Beskrajna ponavljanja radnje (a ponavljanje je majka komedije, rekao je jal Platon jal Aristotel), likovi koji su lošiji (čitaj: smotaniji) od nas (opet reko Aristotel), ismijavanje banana-republika i jedan bananocid u filmu vas tjeraju na smijeh. Ustvari, niko vas neće tjerati na smijeh. To ćete učiniti sami i biće vam drago.